okus, osjet koji nastaje podraživanjem okusnih pupoljaka u usnoj šupljini. Okusni pupoljci najbrojniji su na jeziku, no ima ih i na mekom nepcu te u ždrijelu. Građeni su od osjetnih i potpornih stanica. Na površini osjetnih stanica nalaze se osjetne dlačice, koje kroz poru okusnoga pupoljka strše u usnu šupljinu. Dodirom dlačica s različitim tvarima u osjetnim stanicama nastaju električni (receptorski) potencijali, koji se u obliku akcijskih struja ili akcijskih potencijala prenose živcima u osjetni dio kore velikoga mozga (tjemeni režanj), čime se osjet okusa svjesno doživljava. Četiri su primarna osjeta okusa: slatko, kiselo, slano i gorko. Vršak i prednji dio jezika najosjetljiviji su za osjet slatkoga i slanoga, stražnji dio za osjet gorkoga, a rubovi za osjet kiseloga. Kombinacijama primarnih osjeta zamjećuju se stotine različitih vrsta okusa, pri čem je nužna i normalna funkcija osjeta mirisa (→ njuh). Afektivne značajke pojedinih okusa (ugodni ili neugodni okus) mogu biti važne pri odabiru hrane. Podraživanjem okusnih pupoljaka potiče se i refleksno lučenje probavnih sokova.
